dal’ to netko zna?

Prvi je stih jednog glazbenog broja iz mjuzikla Jalta, Jalta, nekada jako popularne predstave zagrebačkog kazališta Komedija. Zabrinuta sobarica diktatora Staljina postavlja si to pitanje u neizvjesnosti konferencije na Jalti u veljači 1945. godine. Odrastao sam uz kontaktnu (relejnu) tehnologiju, školovao se u doba profesionalne elektronike (logičkih sklopova), završetak fakulteta i početak karijere proveo uz začetak osobnih računala, prvo zaposlenje bez Interneta i e-maila, odjednom se našao u digitalnom (ne)vremenu komercijalnih automata nazvanih Inteligentni Transportni Sustavi (koji nisu previše inteligentni), što je sve evaluiralo kroz međusobno povezivanje putem Interneta i najezdu mobilnih uređaja, a nešto prije 2020. je pojam umjetne inteligencije ušao u redovitu uporabu, da bi od studenog 2022. godine i startanjem ChatGPT-a baš sve postalo „umjetno“ i „inteligentno“.

Kao što je vrijeme ITS-a donijelo pojmove: kompatibilnost, interoperabilnost, protokoli, sučelja, algoritmi…, tako u današnje vrijeme (pre)učestalo izgovaramo: algoritmi strojnog učenja, Big Data, agilnost, skalabilnost, kibernetička (ne)sigurnost i(li) otpornost, … . Imam(o) li razloga biti zabrinut(i) za budućnost?

Skora 2030. godina naglašava se kao znakovita vremenska odrednica, slučajno ili namjerno – ne znam, ali tada će se dogoditi mnoge (pre)važne promjene u prometnoj struci:

• Hrvatska prometna strategija vrijedi do 2030. godine,
• Nacionalna razvojna strategija vrijedi do 2030. godine,
• zagrebački Master plan prometa vrijedi do 2030. godine,
• Strategija pametne specijalizacije Hrvatske je na snazi do 2029. godine,
• do 2030. godine očekuju se autonomna vozila razine 4, dok se sve glasnije govori o odgodi razine 5; (znatno) kasnije nakon 2030. godine.

Još jedan dokument spominje 2030. godinu i zbog njega je nastala ova tema. To je izvješće Svjetskog gospodarskog foruma – World Economic Forum Future of Jobs Report 2025, Insight Report.

Koju god stručnu literaturu konzultirali, (ne)stručne web portale ili portale eminentnih znanstvenih svjetskih institucija, na prvom mjestu su istraživanja autonomne vožnje. Ako se odmaknemo od isključivog razmišljanja o novcu, malo dublje istraživanje o prometnom inženjerstvu upućuje opet na „inteligentne“ pojmove i stavove. U najširem smislu budući prometni/a inženjer(ka) se definira kao AI arhitekt(ica) mobilnosti koji reaktivan pristup zamjenjuje:

• predikcijskim i(li) preskripcijskim tehnikama,
• koristi AI alate (strojno učenje – machine learning i duboko učenje – deep learning) za tzv. rutinske zadatke (npr. modeliranje),
• uvijek imajući na umu integraciju baš svih vidova prijevoza u cilju bolje učinkovitosti i održivosti.

Koliko je ovaj opis realan ili utopistički – svakome na volju. Za mene je realan, a to dokazujem s dvije činjenice. Na početku moje karijere zanimanje projektant ITS sustava nije postojalo, niti je itko igdje na svijetu bio educiran i odgajan za takav tip poslova do počeka 1990-tih godina. Do 2010. godine se za podatkovnog znanstvenika (Data Scientist) mislilo da je to nekakav zgubidan za računalom, a sada takav (i sličan) profil zanimanja kroji poslovnu, političku, tehnološku, financijsku, sportsku i inu kartu svijeta.

Spomenuto WEF izvješće uzima u obzir (u velikoj mjeri) dosege bihevioralne ekonomije i govori općenito o inženjerskoj struci kao transformaciji s današnjih vještina računanja i funkcionalne pismenosti prema analitičkom razmišljanju, sustavno rješavanje problema i uvažavanja ljudskog ponašanja.
Svatko si treba postaviti pitanje: vidim li ovu promjenu kao prijetnju ili kao priliku – evolucijski proces (osobnog) razvoja u stvarnom (današnjem) svijetu?

Već sam objavio jednu temu o budućnosti prometnog inženjerstva gdje sam isključivo bavio domenskim zadaćama prometnog inženjera, dok je ovdje fokus na kompletnom inženjeru/ki.

U projekcijama Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) za 2030. godinu, vještine poput matematike i funkcionalne pismenosti prestaju biti elementi kompetitivne prednosti jer su već i danas (u većoj mjeri) automatizirani kroz različite AI alate. Dobri inženjeri posjedovat će domenska znanja analitičkog razmišljanja (analytical thinking) i sustavnog razmišljanja (systems thinking). Mi, (prometni) inženjeri, nećemo i ne smijemo zaboraviti matematičku strogoću, jer to znači očuvanje zdravlja, već naprotiv – koristiti ćemo različite analitičke tehnike za vrednovanje tehnološke i ljudske (kognitivne) komponente prometnog sustava.

Ono što me ponukalo (uznemirilo) za ovu temu je sljedeći grafički prikaz.

U gornjem desnom kvadrantu ističe se 11 vještina koje se važne danas, a prognoziraju se kao najvažnije u 2030. godini:

1. AI & Big Data; vještina korištenja algoritama i brojnih podataka za prepoznavanje skrivenih obrazaca u različitim trendovima (promjenama,
2. tehnološka pismenost (technological literacy); kritičko upravljanje digitalnim alatima i interpretacija tehnoloških procesa kao filtera za objektivno donošenje odluka,
3. kreativno razmišljanje (creative thinking); pronalaženje inovativnih i “out-of-the-box” rješenja koja usmjeravaju ljudsko ponašanje bez oslanjanja na (ponekad) kruta inženjerska pravila,
4. otpornost, fleksibilnost i agilnost (resilience, flexibility and agility); kreiranje sustava koji uče iz poremećaja i ostaju funkcionalni čak i u uvjetima nepredvidljivih ekstremnih događaja,
5. znatiželja i cjeloživotno učenje (curiosity and lifelong learning); kontinuirana „glad“ za novim znanjima i vještina brzog svladavanja kompleksnih disciplina,
6. vođenje i društveni utjecaj (leadership, and social influence); preuzimanje odgovornosti za smjer razvoja sustava i motiviranje dionika da prihvate rješenja utemeljena na dokazima,
7. upravljanje talentima (talent management); vođenje i razvoj timova stručnjaka kroz transformaciju iz tradicionalnih voditelja u arhitekte sustava poticaja.
8. analitičko razmišljanje (analytical thinking); sposobnost dekonstrukcije kompleksnih (prometnih) situacija na temeljne uzroke, razlikujući logičke dokaze od intuitivnih zabluda,
9. sustavsko razmišljanje (system thinking); sagledavanje prometa kao međuovisne cjeline gdje intervencija na jednom dijelu utječe na (ne)stabilnost cijelog organizma,
10. motivacija i samosvijest (motivation and self-awareness); razumijevanje osobnih mentalnih modela i unutarnjih pokretača sudionika u prometu kako bi se kreirala holistička rješenja (https://lanovic.eu/its-holisticki-pristup-5 )
11. empatija i aktivno slušanje (empathy and active listening); prepoznavanje i uvažavanje tuđih emocija i potpuno fokusiranje na sugovornika.

Opravdani prigovor je zašto ne uzimam u obzir i preostale tri vještine koje će biti važne 2030. godine, a danas nisu u žiži poslovnog tržišta: mreže i kibernetička sigurnost (networks and cybersecurity), upravljanje okolišem (environmental stewardship), dizajn i korisničko iskustvo (design and user experience). Ovo je ipak običan blog, negdje se moram zaustaviti. Okolišna pitanja su već dugo vremena usađena u modus operandi svih inženjerskih struka, a dizajn je ipak nešto vrlo posebno pa ga treba prepustiti profesionalcima, kao i prometni inženjering. Knjiga iz područja kritične infrastrukture, koju ću kasnije predstaviti, kompetentno obrađuje područje vještine mreža i kibernetičke sigurnosti.

Budući se radi o Svjetskom gospodarskom forumu dominiraju postulati bihevioralne ekonomije, makar moram priznati da bi malo koji inženjer puno toga (ako bi i išta) promijenio. Zato i ja promatram ove vještine na sljedeći način.

Spoznajna (kognitivna) grupa okuplja sve naše (i)racionalnosti. Način razmišljanja (pristupa problemu) moramo „očistiti“ od različitih heuristika; puno lakše reći, nego napraviti. Dok nas kreacija vodi u nebeske visine pristranosti (i ludosti), kreativno razmišljanje je „amortizer“ opasnih ideja, a motivacija i samosvijest nas uključuju u društvo – profesionalnu zajednicu.
Osobni razvoj sadrži dvije vještine. Biti inženjer(ka) i ne biti znatiželjan/na, znači ne biti inženjer(ka). Cjeloživotno učenje je od floskule i (za neke) unosnog businessa postalo „svakodnevna molitva“. Isto tako, razumijevanju drugih je (pre)važno u današnjim složenim prometnim rješenjima.
Kontekts u kojem inženjer funkcionira je okvir činjenica – znanstvene istine. Istinu treba odgajati, ponekad i nametati te, pri tome, koristiti sva „dozvoljena sredstva“.
Domenski dio inženjera se već odavno transformirao s pojmova: racionalno, optimalno, rizik, na pojmove: vjerojatnost, analitika, otpornost. Izabrao sam samo tri antonima, a ima ih i previše.

Kako poboljšati vještine ili ovladati onima koje (za sada) ne posjedujemo? Pitanje je pomalo (ili poprilično) glupo u vrijeme dostupnosti svega i svačega. Upravo iz razloga takve dostupnosti, pristalica sam izreke Neila Gaimana: Google vam može dati 100.000 odgovora. Knjižničar vam može dati onaj pravi.

Zato sam se orijentirao isključivo na knjige, jer su one prošle (relevantne) recenzije uz (samo)kritičko propitkivanje autora, jezično su uređene s motrišta stručnih pojmova. Pokazujem knjige hrvatskih autora ili prevedene na hrvatski koje su svjetski standardi u svojim područjima. Dva su razloga: (1) lakše su dostupne u knjižarama i knjižnicama i (2) omogućuju jednostavnije svladavanje (usvajanje) stručnih engleskih pojmova. Meni je to poglavito važno iz područja bihevioralne ekonomije. Ako je nekome novac problem, Interliber i brojni knjiški antikvarijati (fizički i virtualni) rješavaju i tu dilemu. Na Internetu možete naći sve, a kome i čemu ćete povjerovati – Vama na volju. Da valja biti itekako oprezan, čak i sa prihvaćenim (hipo)tezama, opisao sam u ovoj temi.
Postoji i treći, moguće i najvažniji razlog. Posjedujem sve ove knjige pa mogu osobno potvrditi njihovu vrijednost za ono za što ih predlažem. Većina od njih ne napušta moj dom ili ured. Navodim ih samo kroz autore i nazive, bez drugih faktografskih podataka, jer prikazujem i naslovnice pa svatko zainteresiran može, prema želji, nabaviti, posuditi u knjižnici ili kupiti novi/rabljeni primjerak.

O svakoj knjizi se može napisati bar 5-6 tema s inženjerskog motrišta, zasigurno ću jednom i zlorabiti tu ideju, ali ovdje ih nastojim povezati u jednu cjelinu, naravno, opet s inženjerskog motrišta.

Krenut ću s grupom Spoznajno (kognitivno) jer je to temelj osobnosti i jezgra inženjerskog rada, gdje analitičko razmišljanje, kreativno razmišljanje te motivacija i samosvijest o(ne)mogućuju obradu podataka i stvaranje (ne)inovativnih rješenja. Ako se moram odlučiti za jedan naslov onda je to Zbornik radova Uvod u bihevioralnu ekonomiju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Sadrži baš sve, od temeljnih članaka Kahnemana i Thalera do različitih primjena bihevioralne ekonomije. Knjiga obiluje konkretnim primjerima iracionalnog odlučivanja, što je ključno u analizama, opisima i kreacijama prometnih sustava (paradigmi). Knjiga nobelovca Daniela Kahnemana Misliti, brzo i sporo (u izvrsnom prijevodu mog prijatelja Zvonka Pavića uvodi Sustav 1 i Sustav 2 kako bi bili točniji i objektivniji u našim razmišljanjima i(li) složenim inženjerskim izračunima. Još jedan nobelovac, Richard Thaler, u Nerazumnom ponašanju objašnjava tehnike poticanja/nutkanja/gurkanja (nudge), primjenjive na kreaciju (dizajn) korisnički orijentiranih sustava, što je promet u svakom smislu. Thaler uvodi pojam arhitekta izbora (Choice Architect), jer svaki inženjer svojim rješenjem sugerira (nudi) korisnicima različite izbore.
Thalerova knjiga je za mene bila istovremeno frustrirajuće i prosvjetiteljsko iskustvo. Čitajući izvornik slabo sam shvaćao jer nisam familijaran sa stručnim ekonomskim i društvenim pojmovima. Stalno kopanje po Internetu za nalaženje i objašnjenje stručnih pojmova ruši užitak čitanja i razumijevanja. Hrvatski prijevod me riješio brojnih frustracija i prosvijetlio u mojem neznanju.
Kreativno razmišljanje je ono koje ruši konvencionalne okvire, a Velimir Srića u knjizi Sve tajne kreativnosti nudi praktične postupke (tehnike) za generiranje novih koncepata u razvoju projekata i(li) prometnih usluga. Srićina knjiga je ujedno i prava motivacijska bomba i koristan doping za samopoštovanje, a time i samosvijest. Robert Kopal i Darija Korkut u Kreativnosti 4.0 imaju izravniji pristup kroz prikaz korištenja različitih tehnika za suvremeno inženjersko djelovanje.

Za grupu Osobni razvoj, koja sadrži dvije vještine, predlažem tri knjige. Hans Rosling u Faktologiji pokazuje kako je, u stvari, jednostavno razotkriti istinu u podatcima, ako se oslobodimo stereotipa i mitova koji nas tako uspješno koče u našem osobnom razvoju – karijeri. Knjiga u svakom dijelu promiče Bayesovo načelo: ažuriranje stavova kroz akumulaciju i obradu novih podataka. Izuzetnu energiju i postignuća gospodina Roslinga koristio sam u ovoj temi. Cal Newport u svojoj knjizi Digitalni minimalizam pokazuje kako nas „tehnološka buka“ sprječava da razvijemo iskonsku (duboku) znatiželju; “čišćenje” digitalnog života nužno je da bismo povratili kognitivnu sposobnost usvajanja novih znanja. Ideji Cala Newporta posvetio sam posebnu temu. To je jedina self-help knjiga u ovoj temi, ali je podnašam i primjenjujem jer je “s pokrićem“.
Thomas Erikson u svojoj knjizi Okruženi idiotima pojednostavljuje tipove osobnosti kroz DISC (Dominance, Influence, Steadiness, Conscientiousness) model. Za inženjera je korisna jer nam omogućuje brzo prepoznavanje komunikacijskog stila sugovornika: crveni – dominantni, žuti – utjecajni, zeleni – stabilni, plavi – savjesni, a time i prilagodbu vlastitog rječnika zbog smanjenja (mogućeg) sukoba. Erikson jasno opisuje specifične snage i slabosti svakog tipa pa tko želi „biti uvijek u pravu“ – toplo preporučujem. Za nas ostale isto toplo preporučujem zbog lakšeg uočavanja i izbjegavanja prethodno opisanih.

Grupa Kontekst (tehnološka pismenost, liderstvo i društveni utjecaj te upravljanje talentima) pokazuje da inženjer vlada složenim okruženjem gdje se susreću (sukobljavaju) ljudska dinamika i tehnološki problemi (izazovi). Lana Žaja u Povijesti umjetne inteligencije, prema mom doživljaju knjige, pokazuje razvoj AI od teorijskih koncepata do praktičnih sustava, povezujući znanstveni i filozofski kontekst. AI nije došla naglo, vezana je za tehnološki razvoj: od Turingovih strojeva, preko (pre)polaganog razvoja hardwarea tijekom 1970-tih pa do današnje procesorske i memorijske snage za razvoj neuronskih mreža. Sun Tzu u Umijeću ratovanja nudi načela liderstva, kako pobijediti bez borbe, a inženjerima pokazuje kako predviđati (protivničke) poteze, raspoređivati resurse i motivirati timove prema zajedničkom cilju. Većina (gotovo sva) načela knjige primjenjiva su na upravljanje projektima i pregovore s dionicima. Daniel Goleman u Emocionalnoj inteligenciji u poslu naglašava načelo samosvjesnosti (self-awareness) koje, uz samoregulaciju i empatiju, stvaraju (opravdani) autoritet u timu. Inženjeri s višom emocionalnom inteligencijom bolje rješavaju sukobe i grade (ključno) povjerenje.
Knjigu Larsa Svendsena O glupanima, idiotima i glupim idiotima čitam kao inverznu definiciju upravljanja talentima. Svendsen definira glupost kao izostanak kritičkog mišljenja i nesposobnosti uvida u vlastito neznanje. Najveća opasnost za projekt nije netko tko ne zna, nego netko tko odbija učiti i uvjeren je da sve zna. Poznato?

Zadnja grupa je, konačno, i prava inženjerska grupa Inženjering – konkretan okvir za suočavanje s neizvjesnošću u (složenim projektima). Stuart Russell i Peter Norvig u knjizi s preko 1.100 stranica Umjetna inteligencija – Moderan pristup (u fenomenalnom prijevodu gospodina Borisa Debića) nude enciklopedijski pregled algoritama, od logičkog zaključivanja do dubokog učenja, dajući inženjerima sav mogući „slikarski pribor, tehnike i ideje“ za nacrtati „najbolju sliku na svijetu“. Ova Biblija AI pokazuje kako apstraktne matematičke koncepte pretvoriti u praktične predikcijske i optimizacijske alate.
Jamshid Gharajedaghi u Sustavskom razmišljanju uvodi holistički pristup kompleksnim sustavima, naglašavajući iteraciju, povratne petlje i(li) spontane procese ključne za inženjersko modeliranje.
Albert-László Barabási u knjizi U mreži objašnjava strukture kompleksnih sustava kroz power-law distribucije i male svjetove, ključne za sustavno razmišljanje o međuzavisnostima u infrastrukturnim mrežama. Nassim Nicholas Taleb u Crnom labudu upozorava na nepredvidive događaje visokog utjecaja, nudeći strategije za izgradnju takvih (anti-krhkih) sustava koji ne samo preživljavaju, već se i jačaju pod stresom. Njegovo nepovjerenje prema normalnoj (Gausovoj) razdiobi je legendarno, ali i (često) opravdano. Prikazana je knjiga je od srbijanskog izdavača Heliks, jer je komplet pet Talebovih knjiga ciklusa Incerto koštao 50 EUR. Robert Mikac i drugi u knjizi Kritična infrastruktura primjenjuju ova načela na zaštitu konkretnih esencijalnih sustava poput energetskih i prometnih mreža, naglašavajući agilnost u kriznim scenarijima. Knjiga ističe potrebu za redundantnošću i agilnim (brzim) prilagođavanjem u zaštiti kritičnih čvorova (točaka). Ova knjiga može se koristiti i za vještinu mreža i kibernetičke sigurnosti (networks and cybersecurity), kako sam ranije spomenuo.

Postoje brojne druge knjige koje mogu poslužiti za usavršavanje današnjih i budućih inženjerskih vještina. Opisat ću još četiri. Knjiga Kahneman, Sibony Sunstein Buka, ukazuje upravo na ono što pokazuje i njezin podnaslov: zašto griješimo u prosuđivanju i kako to izbjeći. Definiraju buku kao razliku u prosudbama koje bi trebale biti identične. Knjiga našeg legendarnog akademika Ivana Supeka je remekdjelo Filozofija, znanost i humanizam i govori o povijesti znanosti te (utopističkoj) ideji zajedničkog djelovanja znanosti i ljudske savjesti. Budući sam je dosta ranije pročitao, puno lakše sam razumio knjigu Lane Žaje. Onaj tko prihvaća pogled na svijet Yuvala Noaha Hararija uživat će u njegovoj knjizi Neksus, posebice s motrišta informacijskih mreža, što sugerira i podnaslov knjige. Knjigu Miroslava Tuđmana Informacijsko ratište i informacijska znanost kupio sam po preporuci zbog poglavlja o prof. Boži Težaku, ocu hrvatske informacijske znanosti. Iako je naslov pomalo „ratnički“, sam sadržaj knjige se pretežito odnosi na „mirnodopske“ uvjete.

Pokazat ću primjer izravnog pristupa određenoj inženjerskoj vještini. Vještinu sustavsko razmišljanje (system thinking) možemo usavršavati u samom području prometnih znanosti. Meni pomažu ove tri knjige. Knjiga Bošnjaka i Badanjka Osnove prometnog inženjerstva zasniva se na općoj teoriji sustava, a osobno najviše preferiram teoriju A. W. Wymorea u knjizi Model-Based Systems Engineering (jedina knjiga u ovoj temi koja nije na hrvatskom). Sam naslov knjige pokazuje zašto, kao inženjer, jednostavno obožavam Wymoreovu teoriju. Promet nije „sam za sebe“, što sam pokazao u ovoj temi pa bez Dennettove knjige Vrste umova, nije baš uputno graditi prometno rješenje.

Što će inženjeri prometa raditi 2030. godine ako će morati imati toliko ne-inženjerskih vještina? Kada će imati vremena za usvajanje svog domenskog znanja? Mogu odgovoriti opet vlastitim iskustvom. Na fakultetu nisam ni znao za AutoCAD, prvu verziju sam vidio 1989. godine i legendarni vektorski crtež space-shuttlea. Ne usudim se reći s kojim aplikacijama sam izradio svoj prvi projekt. Već danas na fakultetima studenti pri kraju studiranja znaju da je njihovo znanje s početnih godina zastarjelo. Ako ne 2030. godine, onda vrlo brzo nakon toga mnoge CAD aktivnosti bit će zastarjele i zamijenjene simulacijama i logičkim aplikacijama. Naša zadaća bit će razumijevanje i kreacija logike sustava, a ne puko baratanje osnovnim parametrima. Već danas sa znanjem stečenim na fakultetu ne možemo baš ništa, moramo učiti „u hodu“ specifične vještine potrebe za naše radno mjesto. Ovdje opisane „meke“ vještine bit će stalni okvir u kojem ćemo djelovati – sviđalo se to nama ili ne. Već danas se govori o promijeni termina inženjer u arhitekt sustava. Thaler već danas ne koristi riječ inženjer, već kreatora bilo čega naziva arhitekt izbora. Malo razmislite koliko ste danas opterećeni različitim skicama/crtanjima, tekstovima/mailovima, proračunima/zaključcima. Sve te rutinske inženjerske zadaće preuzet će AI što će nam osloboditi dovoljno vremena za potrebne ne-inženjerske vještine. Za kraj ću to ilustrirati jednim budućim realnim primjerom.

Nova linija javnog prijevoza može se osmisliti i uspostaviti putem različitih (ne)znanstvenih metoda, od jednostavne diskrecijske političke odluke pa do odluke temeljene na provedenim istraživanjima dostojnim doktorske disertacije. Pametni i savjesni inženjeri koriste za dizajn nove linije javnog prijevoza teoriju igara kao stratešku osnovu modeliranja. Znamo da se radi o vrlo učinkovitom alatu, ali isto smo svjesni današnjih jednodimenzionalnih (statičkih) pretpostavki o racionalnim karakterima brojnih dionika, poglavito brojnih različitih skupina budućih korisnika linije. Transformacijom digitalnog modela nekog područja u digitalnu sjenu ili digitalnog blizanca krećemo kreaciju nive linije javnog prijevoza.

Analitičko razmišljanje aplicira matrice isplata na digitalnom blizancu, gdje se scenariji analiziraju, testiraju i odlučuju prije implementacije, a svaki parametar (stajališta, vozni red) postaje poticaj koji oblikuje ponašanja putnika.
Kreativno razmišljanje modificira okruženje: linija međusobno povezuje stambena, poslovna, trgovačka i ostala javna područja. Tehnološka pismenost implementira real-time aplikaciju s prediktivnim rasporedom testiranim na digitalnom blizancu. Liderstvo i društveni utjecaj usklađuju timove kroz radionice, empatija i aktivno slušanje “čitaju” potrebe korisnika (npr. roditelja, zaposlenih u noćnim smjenama), a orijentacija na korisnika optimizira doživljaje s prikladnim (udobnim vozilima) – sve iterativno provjereno na digitalnom blizancu.
Sustavsko razmišljanje otkriva povezane pozitivne/negativne efekte (smanjenje gužvi, poticanje ili manje korištenje bicikala), znatiželja i doživotno učenje prilagođavaju se tehnološkim promjenama (npr. električni autobusi), upravljanje talentima raspoređuje snage od dispečera do vozača, a otpornost, fleksibilnost i agilnost štite od “crnih labudova” (nesreće, izvanredni radovi, manjak vozača i dr.). Opisane vještine stvaraju matricu analitičke (inženjerske) preciznosti, kreativnih aktivnosti i društvene dinamike.
Arhitekt poticaja (inženjer) sinkronizira sve to u dizajnu linije – matematičkom modelu testiranom na digitalnom blizancu koji se transformira u realno (stvarno) rješenje, realno povećavajući učinkovitost (vrijednost) prometnog sustava.

Ovo je moj pristup i priprema za današnje i dolazeće razdoblje. Postoje desetine (stotine) drugačijih jednako vrijednih ili puno boljih načina inženjerskog usavršavanja. Danas je puno lakše jer putem različitih jezičnih modela možemo stvoriti indeks/kazalo stručnih izraza u hrvatskom prijevodu i puno lakše čitati knjigu na izvornom jeziku. Možemo biti ponosni na hrvatsku bibliografiju jer slijedi svjetske trendove. Bez pretjerivanja, postoji (barem) više od 50 meni poznatih (i većinom u mojem posjedu) knjiga hrvatskih autora ili u hrvatskom prijevodu koje sam (neopravdano) izostavio. Ako ja znam za 50 onda ih postoji i puno, puno više.

Na kraju ću, parafrazirajući poznatu izreku “Bolji je i loš zakon nego nikakav“, završiti stavom da se bolje pripremati za budućnost i kroz pristrane, površne, loše, moguće i pogrešne resurse, nego se prepustiti “stečenom znanju“. Tema je pokazala da se za budućnost pripremam kroz knjige, a Internet koristim kao knjižničara.