Što (ni)je preporučljivo koristiti od vrijednosti i načela agilnog pristupa u prometnoj stvarnosti.

Za one (rijetke) koji ne znaju, sve se zahukalo u 1990-tima, a 2001. godine je grupa od 17 programera sve to lijepo sabrala u dokumentu pod nazivom „Manifesto for Agile Software Development“ . Agilni pristup i mnoge njegove metodologije (najpoznatija je Scrum) isključivo je napisan za razvoj softwarea, ali sveobuhvatnost, metodičnost i sustavnost ponukala je mnoge za primjene u različitim djelatnostima gdje se susreću ljudi, tehnologija i ostali resursi, novac i vrijeme u različitim, najčešće suprotstavljenim, gledištima, interesima i/ili ciljevima.
U ovom temi obrađujem segment (moguće i poželjne) primjene agilnog pristupa u uvjetima izgrađenog i funkcionirajućeg prometnog sustava i /ili procesa, bez obzira radilo se o nećemo što kontrolira par entiteta u malom prostoru ili par (desetaka) tisuća entiteta nekog grada ili većeg područja.
Prednosti agilnog pristupa obično se ističu u koracima promišljanja, planiranja, projektiranja i izgradnje nekog sustava. Prednosti se najčešće (ne)opravdano naglašavaju i uspoređuju s vodopadnim pristupom (waterfall methodology/approach). Ako govorimo o prometnoj infrastrukturi inženjeri su (opravdano) osuđeni na vodopadni pristup. Radi se o (pre)vrijednom javnom prostoru u koji se smješta prometna građevina koja mora zadovoljiti s motrišta sigurnog korištenja (stabilnost, požar, zdravlje i okoliš, pristupačnost, buka, energija, održivost), funkcionalnosti, održavljivosti i dr. Javni prostor, javni novac, javni interes, sigurnost javne imovine i građana, sve je to propisano zakonima i podzakonskim aktima: pravilnicima, tehničkim propisima, normama, preporukama i dr.. Za građevinsku (prometnu) infrastrukturu u (demokratskom) svijetu vodopadni pristup je zbog potreba slijeđenja zakonske procedure uvjetovana metodologija. Naravno, mnogi će reći da se (poglavito) tijekom razvoja idejnog rješenja i idejnog projekta mogu primijeniti i novije metodologije upravljanja projektima (project management), u nekim prilikama moguće i metodologije razvoja proizvoda (product management), ali projekti su sastavnice podsustava, nisu samostalni podsustavi izgradnje prometne infrastrukture.

Vratimo se na predmet teme, u stanje izgrađenog i aktivnog prometnog sustava/procesa. Agilni pristup je dinamičan, trenutan, interaktivan, oslanja se na povratne sveze (feedback) i još mnogo toga što upućuje na promjene, nove mogućnosti/prilike, dinamičnost, neizvjesnost, neočekivanost, nepredvidljivost (stohastičnost). Sve to možemo reći i za odvijanje prometa pa zato i za neposrednu kontrolu, nadzor i upravljanje prometom, možda, možemo primijeniti agilni pristup? Ako da, koliko duboko/široko, pokazat će ova tema.

Agilni manifest, iz 2001. godine, ne koristi se copy-paste, već se njegove vrijednosti i načela prilagođavaju aktualnoj problematici (stručnom području), koja više ili manje može biti oslonjena na infrastrukturu, tehnologiju, organizaciju, društvo. Agilni pristup, ako se držimo izvornika, ima četiri vrijednosti i 12 načela. Ako se orijentiramo na neki prometni sustav koji sadrži svih pet osnovnih prometnotehnoloških elemenata: (1) predmet i (2) sredstva prijevoza, (3) infrastruktura, (4) sučelja za povezivanje predmet prijevoza – sredstva prijevoza – infrastruktura i (5) sustav i organizacija, onda četiri vrijednosti agilnog pristupa za prometni sustav/proces možemo definirati:

• pojedinci i interakcije su ispred procesa i alata; promet poslužuje ljude koji u prometnom sustavu moraju imati kvalitetnu i sigurnu interakciju; najbolji HW/SW, najbolja vanjska oprema koja nije u funkciji korisnika nema vrijednost,
• funkcionalnost ispred opsežne dokumentacije; prometno rješenje počiva na „krutoj“ dokumentaciji i planovima jer oni jamče poštivanje zakona i propisa, ali kada mislimo na kontrolu, nadzor i upravljanje prometom onda funkcionalnost predstavlja tzv. „mekane vještine“ (matematika, računarstvo, strukovna znanja) koje imaju prednost nad pravilima (vjerojatno) donesenim nekoliko godine ranije,
• suradnja s kupcem prije pregovaranja; u aktualnom prometnom sustavu/procesu korisnici neće mijenjati navike i/ili mod prijevoza ako vide da ih prometni sustav „surađuje“ s njihovim zahtjevima; važna je volja i namjera jer suradnja ne može biti potpuna/savršena; svako naknadno „pregovaranje“ je osuđeno na puno slabiji rezultat;
• odgovor na promjene ispred slijeđenja plana; najlakše opisati primjerom – ako ljudi počinju kasniti na javni prijevoz, a razlog je izvan prometnog sustava, onda ćemo uskladiti vozni red čime se prilagođujemo aktualnoj prometnoj potražnji (odgovorili smo na promjene), nećemo ustrajati na voznom redu kojim gubimo (naj)veći dio putnika.

Glede načela, situacije je kompleksnija. Zbog prirode prometa, neka načela (ni)je moguće (niti djelomično) ispuniti.

Zadovoljstvo kupca (korisnika prometnog sustava) nije moguće u potpunosti ispuniti. Moguće je ispuniti zahtjeve većine korisnika, ali ne i svih. Promet to ne omogućuje. Primjerice, i najbolji podsustavi javnog prijevoza uvijek imaju 4 – 5 % izrazito (ekstremno) nezadovoljnih korisnika.
Podjela na manje zadaće je načelo koje je poželjno, često preporučljivo, a ponegdje i obvezno koristiti. ITS se dijeli na domene i usluge, prostor dijelimo na (prometne) zone, javni prijevoz dijelimo na linije, itd.. Upravljanje manjim (logično određenim i postavljenim) prometnim jedinicama puno je učinkovitije od pokušaja „cjelovitog rješenja“, poglavito u današnjim brojnim suprotstavljenim interesima različitih modova prijevoza, kao i pojedinačnih/grupnih interesa korisnika.
Samoorganizacija timova nije poznata, niti preporučljiva, u aktivnom prometnom sustavu/procesu. Pratiti prometni sustav/proces u realnom vremenu znači imati određene zadaće i određene (vrlo velike) odgovornost. Zamislite kontrolore zračnog prometa da se tijekom svoje aktivne službe (smjene) „samoorganiziraju“!? Sumnjam da bi ste željeli putovati avionom praćenog „samoorganizirajućim kontrolorima“. U zračnoj plovidbi, kao i u drugim prometnim podsustavima, postoje situacije kada su samoorganizacije životno važne, ali ovdje ne govorimo o izvanrednim (alarmantnim) stanjima.

Motivacija i podrška kao načelo je u prometnom sustavu/procesu itekako dobrodošla. Motivacija je vezana za osobu i zaista ne treba puno objašnjavati koliko (de)motivirana osoba može u(ne)rediti neko aktualno stanje prometnog sustava/procesa. Podršku možemo ilustrirati u tehnološkom smislu. IKT (informacijske i komunikacijske tehnologije) kroz, primjerice, software-defined data center (SDDC) mogu znatno operativno unaprijediti neko HW/SW rješenje, jer će biti puno jeftinije, operativnije, funkcionalnije i pouzdanije. Ista analogija može se primijeniti za računarstvo u oblaku (cloud computing).
Održivost već svima „izlazi na uši“. Jako puno nacionalnih i EU dokumenata ima u nazivima i sadržaju riječ održivo. Mi inženjeri smo tu u (pre)velikoj prednosti. Svako rješenje zasnovano na inženjerskim načelima službeno priznatih čistih tehnologija je ujedno i održivo rješenje.
Česta isporuka je conditio sine qua non funkcioniranja svakog prometnog sustava/procesa. Dinamičnost/promjenjivost/jedinstvenost aktualnog stanja svakog prometnog sustava/procesa zahtijeva zahtjeva učestale „isporuke“. Svaku potrebnu promjenu s motrišta kvalitete i sigurnosti prometa potrebno je odmah „isporučiti“. U cestovnom prometu promjenu potražnje na semaforiziranom raskrižju treba odmah „isporučiti“ u promjeni odnosa zelenih vremena. Promjenu stanja na autocesti (zastoj ili vremenski uvjeti) treba odmah „isporučiti“ kroz informaciju i naredbu putem promjenjivih prometnih znakova.

Prilagodba zahtjevima je jedno od ultimativnih načela prometnog sustava/procesa. Mod (podsustav) prometa koji se ne prilagođava (udovoljava) većini barem osnovnih zahtjeva korisnika (prometne potražnje) osuđen je na stagnaciju.
Svakodnevni sastanci nisu obvezni u tehnologiji prometnih sustava/procesa. Taj dio prometa spada u operativni segment za što je zadužena tehnologija, i to ne na dnevnoj razini već na razini jedne sekunde i pojedinačnog zahtjeva/korisnika. Tjedni sastanci su nešto preporučljivo, a mjesečni su obilgatorni.
Povećanje učinkovitosti je bukvalno pitanje egzistencije svakog rješenja prometnog sustava/procesa. Današnji ekstremni porast korištenja (ne)adekvatnih vidova prometa za posljedicu imaju (ne)održivo stanje: od stanja protočnosti do medijskih interpretacija „kolapsa i kaosa“.

Zadnja tri načela, kao i neka ranije, isto spadaju u kategoriju conditio sine qua non.
Mjerenje napretka je ključno jer bez mjere stanja sustava/procesa ne znamo gdje smo. Akcija koju smo proveli može biti pozitivna/negativna pa održavanje ovog načela govori je li rješenje dobro/loše.
Potraga za izvrsnošću je zapisana u inženjerskom genetskom kodu, bez obzira što se u prometu radi o Sizifovom poslu. Ako nećemo (uzaludno) pokušavati, nećemo postići i ono malo što možemo.
Promjene kao prednost su u esenciji prometa, jer je malo toga u prometu statično. Čak i broj putničkih mjesta u vozilu javnog prijevoza postaje dinamička veličina jer nikada ne gledamo pojedinačno vozilo, već (aktualnu) prometnu ponudu svih vozila na nekom terminalu/stajalištu/koridoru.

Kada se sve sabere, sve četiri vrijednosti agilnog pristupa imaju svoju ulogu i potrebno ih je primijeniti s motrišta promišljanja i funkcioniranja prometnog sustava/procesa. Glede načela, situacija nije jednoznačna. Načelo zadovoljstva svih kupca nije moguće ispuniti. Eventualno, možemo reći da smo postigli zadovoljstvo ako imamo većinu po nekom demokratskom načelu izbora. Samoorganizacija timova protivi se načelu (logici) egzistencije prometnog sustava /procesa, dok svakodnevni sastanci nisu potrebni, čak mogu biti i štetni (trošenje vremena, raspravljanje o očiglednom). Ostalih devet načela, ne da su dobrodošla, već su na neki način i ultimativna glede egzistencije aktivnog prometnog sustava/procesa.

Profesionalni/e voditelji/ice projekata imaju pravo prigovoriti opravdanosti teme jer su vrijednosti i načela agilnog pristupa poznata i priznata već više od 20 godina. Njima je to svakodnevni posao i molim ih da ne budu toliko strogi te prouče zašto ne treba inzistirati na nekim načelima u fazi funkcioniranja prometnog sustava/procesa. Nama ostalima neka ova tema posluži kao povremeni podsjetnik („šalabahter“).