Aplikacija postulata kritičkog, kreativnog i strateškog razmišljanja u prometnoj inženjerskoj praksi

Za kritičko mišljenje se ne može reći da je buzzword, ili, ne daj Bože, hype, jer datira od 1950-tih godina. U svjetskim i lokalnim binarnim odnosima „mi i oni“, učestalo (formalno) korištenje tog izraza, ne brinući posebno o sadržaju, jamči ulazak u grupu „mi“. Ova tema se bavi sadržajem. Osim kritičkog, (ne)opravdano možemo naći brojne vrste i definicije drugih mišljenja/razmišljanja: apstraktno (abstract), analitičko (analytical), sustavsko (system), primijenjeno (application), asocijativno (associative), kreativno (creative), divergentno (divergent), konvergentno (convergent), linearno (linear), nelinearno (nonlinear), inverzno (inverse), …, valjda ih ima još. Čitajući te brojne definicije postoje mnoge sličnosti, poneka posebnost i, valjda, razlog zašto ima toliko različitih pristupa (definicija). Vjerojatno ima i dosta pretjerivanja. Konkretno, divergentni pogled na problem je ključan dio kreativnog mišljenja pa sagledavati divergentno mišljenje kao samostalni umni proces u inženjerskoj praksi nema puno smisla.

S motrišta inženjerske struke i to striktno u operativnom dijelu rješavanja problema (problem solving), ova tema će se baviti s tri procesa misaonog rada prometnog inženjera/ke: analiza postojećeg stanja, projekti (prometnotehnološka rješenja) i strategija (nove ideje). Koristit ću tri mišljenja: kritičko, kreativno i strateško.

Ovdje je mjesto (možda) trebalo naći i sustavsko mišljenje, ali tako bi mogli naći argument za mnoge druge spomenute procese razmišljanja. Meni osobno je zanimljivo inverzno mišljenje; promišljanje suprotnog stajališta. U praksi se najčešće provodi u stručnom timu putem „vražjeg odvjetnika“. Ako smo zreli i objektivni možemo i sami sebi postati „vražji odvjetnik“.

Definiciju kritičkog mišljenja uzimam iz knjige Ive Buchberger „Kritičko mišljenje“, dostupne u pdf formatu: Kritičko mišljenje je složeni proces i rezultat (i) analize i vrednovanja tvrdnji, (ii) pronalaženja opravdanja za tvrdnje, (iii) usporedbe s drugim i/ili suprotnim tvrdnjama i generiranje prigovora tvrdnjama te konačno (iv) zauzimanja stava.

Definicije kreativnog i strateškog mišljenja nisam baš nešto susretao u hrvatskom govornom području (ispričavam se na mogućem previdu i nenamjernoj uvredi) pa ću se osloniti na definicije koje mi je dao ChatGPT pitajući za svjetski najraširenije (widely recognized) definicije:
J.P. Guilford (1950): Creative thinking is a form of problem solving characterized by novelty, uniqueness, and the generation of ideas or solutions that are both original and useful.
Kreativno mišljenje je oblik rješavanja problema koji karakterizira novinu, jedinstvenost te kreiranje ideja ili rješenja koja su i originalna i korisna.

Jeanne Liedtka (1998): Strategic thinking is the ability to think in a specific way that helps an organization identify, understand, and exploit strategic opportunities, making decisions that create high value.
Strateško mišljenje je sposobnost mišljenja na specifičan način koji omogućuje prepoznati, razumjeti i iskoristiti strateške prilike, donoseći odluke koje stvaraju veliku vrijednost.

S inženjerskog motrišta rješavanja problema (problem solving), kritičko mišljenje se odnosi:

• na poznate informacije,
• koje treba objektivno vrednovati,
• izbjegavajući pristranosti i predrasude,
• poželjno je biti nepovjerljiv i skeptičan,
• kroz neki objektivni proces/metodologiju,
• utemeljen na logičkom zaključivanju,
• kako bi se kroz postavljenu dijagnozu,
• donio relevantan zaključak ili odluka.

Kreativno mišljenje kod inženjera upućuje:

• na stvaranje novih ideja/rješenja,
• gdje je imaginacija (ponekad, često) ispred znanja i(li) iskustva,
• kroz divergentni misaoni proces,
• koji se mora otvoriti inovacijama (out of the box),
• istražujući nove mogućnosti,
• pri čemu treba prikazati sve (ne)očekivane rezultate i zaključke,
• koje (ne) moraju biti usklađene s propisima i normama,
• ali opet usmjerene na postizanje konkretnog i(li) željenog (očekivanog) cilja.

Inženjersko strateško promišljanje je:

• na dulji vremenski period,
• kroz strukturirani proces planiranja/odlučivanja,
• ili viziju (način) kako to postići,
• ili korištenjem nekog vjerodostojnog modela,
• za postizanje dugoročnog (strateškog, važnog) cilja i/ili
• srednjo- ili dugo-ročnog rasta istraživane pojave/veličine.

Gledajući definicije te promišljajući svoje iskustvo i profesionalnu karijeru, uz maksimalnu (nedopuštenu) simplifikaciju, došao sam do sljedećih relacija prikazanih na slici.

Kritičko mišljenje je najbolji alat za analize postojećih prometnih sustava/rješenja. Neki postojeći sustav možemo analizirati poznajući sve njegove atribute, a ponekad nemamo sve podatke. Ako imamo sve ulazne veličine, možemo ih podijeliti u smislene cjeline (komponente) ili podsustave i objektivno ih ocijeniti. To nam omogućuje donošenje nepristranog zaključka ili odluke o analiziranom prometnom sustavu/rješenju. Ako ne znamo točno neki ulazni podatak, možemo iz aktualnog stanja sustava procijeniti ponašanje nekih veličina – njihove (ne)prihvatljive intervale funkcioniranja. Daljnja nepristrana evaluacija omogućuje spoznavanje cjeline cijelog problema i donošenje kvalificiranog zaključka ili odluke.

Sada se postavlja pitanje, a kada i koji inženjer(ka) ne postupa tako? Budući da savjesni inženjer(ka) uvijek postupa na takav (ili sličan) način, možemo zaključiti da primjena znanstvenih metoda kod analize postojećeg stanja nekog prometnog sustava/rješenja čini nužnu pretpostavku glede udovoljavanja postulatima kritičkog mišljenja.

Novi projekt, novo rješenje za koje inženjer(ka) mora dati odgovarajuće odgovore u obliku aplikabilnih tehničkih/tehnoloških tvorevina odgovara kreativnom mišljenju. Najčešće su projekti determinirani projektnim zadacima, tehničkim uvjetima ili nekim drugim propisanim ograničenjima pa prometni inženjer mora spoznati mogućnosti iz ulaznih uvjeta i ponuditi konkretno projektno rješenje popraćeno troškovnikom – procjenom investicije. U slučaju kada zadaća nije (toliko) strogo determinirana, tada savjestan inženjer(ka), primjenjujući kreativno mišljenje, uz poštivanje zakona i normi, može ponuditi paletu različitih ishoda (scenarija). U dogovoru s naručiteljem (investitorom) se obično izabrani ishod (scenarij) opiše i procjenom investicije.

Strateško mišljenje je, logično, rezervirano za strateške projekte. Svaki strateški dokument može težiti jasnim ciljevima (vrlo rijetko) ili proklamiranim ciljevima (najčešće). Ako su ciljevi jasno zacrtani onda stručni tim inženjera može istražiti i predložiti konkretne mjere i/ili akcije. Investitori se obično odlučuju za općenitije ciljeve jer kroz jedan dokument (u kraćem vremenu i za manje novaca) dobivaju istražene opcije i, s tim u skladu, izrađenu strategiju koja se može prilagođavati, ovisno o tehnološkim, financijskim, političkim i drugim promjenama.

Po definiciji naše struke, imamo „usađen gen“ kritičkog i svakog željenog oblika mišljenja. Poslužit ću se jednostavnim dokazom kroz uvodno prikazanu definiciju kritičnog mišljenja. Mali, ali stvarni i učinkoviti, matematički program prikazan u ovoj temi pokazat će analogiju s kritičkim mišljenjem. Ako netko ima volje pročitati tu temu o izgradnji linearnog matematičkog programa za optimizaciju rada semaforskog uređaja vidjet će da sam:

Općenito, s motrišta bilo koje objektivne definicije kritičkog mišljenja uvijek mogu argumentirati da inženjerski pristup u najvažnijem (esencijalnom) dijelu zadovoljava postulate kritičkog mišljenja:

• ulazne veličine prikupljaju tehničke tvorevine (senzori) koje uvijek nude dva objektivna stanja: (1) rezultat s unaprijed poznatom greškom mjerenja i (2) ništa u slučaju kada senzor (ne)planski ne radi,
• zato su naše ulazne veličine (dokazi) točne jer su nam poznata vremena i razlozi (ne)rada senzora pa podatke možemo primijeniti izravno ili uz određene statističke manipulacije,
• metakognitivni dio promišljanja u inženjerstvu je vezan za znanstvenostručne metode koje „kontroliraju“ naše motive i predrasude; svjesno izabiremo (ne)pristran pristup,
• logički dio promišljanja i zaključivanja ima najčešće numeričku komponentu pa možemo brzo (samo)kritički zaključiti koliko su naši zaključci (ne)valjani.

Nisu svi ulazni podatci kvantitativni (numerički i mjerljivi), ne prikupljaju se samo putem senzora. Ulazne podatke koji imaju kvalitativne (kategorijske) karakteristike ne prikupljaju inženjeri. Za prometne inženjere ordinalne i(li) nominalne podatke prikupljaju sociolozi ili agencije za istraživanje tržišta. O prikupljanju takvih podataka, kako to završi kada ih prikupljaju inženjeri (nestručne osobe), a kada stručnjaci, pisao sam u ovoj temi.

Inženjeri su u (jako velikoj) prednosti jer analiziraju, obrađuju ili komentiraju podatke (ulazne veličine) koje se mogu znanstveno provjeriti i potvrditi. Ponekad radimo s cijelom populacijom podataka, ponekad s reprezentativnim uzorkom kojeg provjeravamo i potvrđujemo metodama inferencijalne statistike. Ikakva manipulacija podacima obavlja se jasnim i algoritamskim (konačnim) metodama pa je zaključak jasan: brojevi i matematika ne lažu, ljudi (loši inženjeri) lažu. Znanost je glede savjesti i promišljanja inženjera obavila većinu posla. U kolikoj je prednosti savjestan inženjer(ka) pokazat ću samo na primjeru uporabe kombinatorike koju sam koristio u ovim temama:

• prebrojavanje i formula uključivanja-isključivanja,
• funkcija izvodnica,
• teorija grafova (analiza mreža),
• načelo golubinjaka,
• kombinatorna optimizacija.

Ranije sam naglasio da golo slijeđenje inženjerskih postupaka, zasnovanih na matematičkoj ili nekoj drugoj znanstvenoj metodi, ne može zamijeniti cjeloviti misaoni proces. Matematika je uvijek samo matematika, ponekad moguće čini i veći dio našeg posla, ali na kraju sve te brojeve (ili vrednovane kategorije) treba protumačiti, objasniti sebi i drugima, prihvatiti ili odbaciti s jasnim obrazloženjem. Najvažnija zadaća je na nama, procesuirati podatke, informacije, razmišljanja i stavove kako bi donijeli valjani sud (zaključak). Konkretan primjer cjelovitog procesa kritičkog mišljenja možete naći u ovoj temi.

Naše je da radimo i mislimo beskompromisno koristeći znanstvenostručna postignuća, kako su nas učili na Fakultetu. Nakon toga, savjesnost, iskrenost, objektivnost i (samo)kritičnost predstavlja vrlo mali dodatni napor da naša isporučena usluga može proći svaku (dobronamjernu, objektivnu) evaluaciju i recenziju pa tako i s motrišta kritičkog, kreativnog, strateškog ili nekog drugog mišljenja.