Primjena načela šahovske igre u prometu.

Uspoređujući željene osobine inženjera koji promišljaju prostor i igrača šaha nema razlike: intuicija, kreativnost, samopouzdanje, kritički i analitički/matematički (logički i kombinatorni) način razmišljanja, planiranje i predviđanje (prognoziranje), racionalan pristup raspoloživim resursima i vremenu. Ako se kod stručnjaka traže iste (slične) osobine, može li se uspoređivati promet(ni sustav) i šah? Pozivam čitatelja/icu na rizik gubitka 10-tak minuta vremena i možda (ipak) čitanjem ove teme do kraja prihvate mnoge postulate komplementarnosti.

Kako možemo usporediti šahovsku igru s prometnim sustavom? Odlučio sam se za ovaj pristup:

• korisnik prometnog sustava je kralj (K); ne smije biti napadan (šahiran) ili zarobljen (matiran) od ostalih prometnih sredstava, mora biti zaštićen (sigurnost prometa) i kvalitetno podržan od ostalih figura (kvaliteta prometa),
• automobil (cestovno vozilo) je dama (D); može svuda, i gdje ima i gdje nema cesta (terenska vozila), moguće je kretanje u svim smjerovima,
• autobus kao sredstvo javnog (masivnog) prijevoza je top (T); ima veliku slobodu kretanja, ali po (cestovnim) koridorima,
• tračnički sustav (vlak i gradski tračnički sustavi) je lovac (L); može se kretati samo po tračnicama, kao što se lovci mogu kretati po jednoj boji polja; jedna boja može biti (van)gradska željeznica, a druga (pri)gradski tračnički sustav (gradska željeznica, metro, tramvaj),
• biciklist je skakač (S); kraći domet kretanja, ali uz nekoliko „skokova“ može doseći bilo koje polje na šahovskoj ploči; biciklisti u suradnji s ostalim modovima prijevoza imaju (veliku) učinkovitost i autonomiju; tko ne vjeruje neka pogleda primjer Kopenhagena,
• pješak je kao što mu ime kaže – pješak (P); u šahu se kreće samo u jednom smjeru kao i u prometu, najnezaštićeniji je, ali u suradnji s ostalim figurama (modovima prijevoza) može znatno ojačati, a ako puno pješači (dosegne kraj ploče) može se transformirati u jaču figuru – dugim pješačenjem može kompenzirati (zamijeniti) svaki vid prijevoza.

Kolika je vrijednost šahovskih figura? Izražavaju se vrijednostima pješaka i općenito vrijede: D = 9(10)P, T = 5P, L =3(3,5)P, S = 3P. Naravno, šah prije svega ovisi u poziciji pa zarobljena dama vrijedi onu figuru za koju će biti zamijenjena. Isto tako i u prometu, najbolji automobil u neodrživim uvjetima prometovanja (novinarski: gužva, kaos, kolaps) vrijedi puno manje od pješaka/biciklista. Na (vrlo) općenitoj razini odnosi između figura definiraju se prema sljedećoj tablici.

Što je protivnik, što su protivničke figure gledano s motrišta prometa? Mnogo toga, dobroga i lošega. Na prvu, na pamet padaju sljedeći primjeri/analogije:

• suprotstavljeni plan razvoja prometnog sustava,
• redoviti i izvanredni poremećaji u prometu,
• utjecaj prometne (i opće) politike,
• utjecaj ljudskog faktora,
• dobri i loši utjecaji novih tehnologija,
• društveno-ekonomski utjecaji.

Suprotstavljeni planovi razvoja najlakše se ilustriraju našim brzim uključivanjem dame u igru, prodorom u strukturu protivnika, pojedemo nekoliko figura, napravimo mali nered i odjednom dama nam je zarobljena, gubimo damu, nemamo razvijene ostale figure i gubimo partiju. Prevedeno na rječnik prometa: nesustavno isključivo razvijanje automobilskog prometa stvara kratkotrajne dobre učinke, zanemarujemo ostale vidove i elemente prometnog sustava i ubrzo se nađemo u situaciji poraza prometne politike takvog jednostranog razvoja prometa.

Redoviti poremećaji u prometu su očekivani potezi protivnika (poznate varijante otvaranja i(li) središnjice) zbog kojih usklađujemo razvoj svojih figura (prometnih planova). Izvanredni poremećaji (prometne nesreće, loši vremenski uvjeti i dr.) su neočekivani potezi protivnika. Protivnik može pogriješiti pa možemo ubrzati razvoj naših figura (prometnih planova), a dobri neočekivani potezi protivnika prisiljavaju nas na bitne promjene plana naše igre (prometne politike).

Utjecaj prometne politike može se objasniti dobrim potezom protivnika kojim sprječava igru naše dame (razvoj automobilizma) pa smo prisiljeni razvijati lake figure (javni prijevoz). Opća politika je primjer kada nam protivnik igra određeno otvaranje pa smo prisiljeni svoju igru (plan razvoja prometa) uskladiti prema (ne)očekivanoj situaciji.

Za utjecaj ljudskog faktora kroz igru protivnika može se naći sljedeći primjer. Neki potezi protivnika tjeraju nas na češću igru skakačem (povećanje korištenja bicikala), a mi smo htjeli razviti lovca (promovirati tračnički sustav). Loš potez protivnika otvara nam mogućnost brže provedbe našeg plana (prometne strategije).

Dobri i loši utjecaji novih tehnologija mogu se isto najbolje ilustrirati potezima protivnika. Ako nam protivnik to omogući i zagospodarimo središtem ploče, možemo stvoriti multimodalni terminal iz kojeg distribuiramo skakače (bicikle), lovce (tračnički podsustav), centar branimo topovima (cestovnim podsustavom javnog prijevoza), a za sve to nam treba dobra komunikacijska (i informacijska) tehnologija – dobra međusobna povezanost između figura. Ako je protivnik dobro razvio svoje figure kojima podržava svoju damu, onda će protivnička dama napraviti „nered“ u našoj strukturi; protivnička dama će predstavljati autonomno vozilo (naprednu tehnologiju) zbog koje ćemo doživjeti poraz naše prometne politike.

Društveno-ekonomski utjecaji predstavljaju promjene pozicija (i strategija) šahovske igre. Promjene pješačke strukture (planirane ili zbog utjecaja igre protivnika) predstavljaju promjene gustoće naseljenosti na određenim područjima (šahovske ploče) koja će postati zanimljivija određenim figurama; dami (automobilima), koordiniranom djelovanju topova (usklađeno djelovanje cestovnog javnog prijevoza), prodoru lovaca (tračničkog podsustava) ili prodoru skakača u pješaku strukturu protivnika (promocija biciklizma). Ako pametno žrtvujemo damu, to je ekvivalent (izuzetno) naglom porastu cijena goriva pa korisnici žele puno više koristiti javni prijevoz – prisiljeni smo igrati topovima i lakim figurama.

Kako usporediti sam tijek šahovske partije i prometnog procesa? I to je moguće. Šahovska partija dijeli se na tri dijela: otvaranje, središnjicu i završnicu. Otvaranje u šahu je pozicioniranje, kontrola, strategija, priprema za središnjicu. Središnjica u šahu je taktika, promišljanje, (kontra)napad, ispunjavanje zamišljene strategije igre, privođenje igre u završnicu. Završnica je transformacija svojih prednosti u dobitničku igru ili pokušaj da se ograničenim resursima zaštiti kralj od mata.

Analogija šahovskog otvaranja na promet je izravna. Otvaranje je planiranje prometne infrastrukture, razvijanje i etabliranje određenih vidova prijevoza. Osvajanje centra je formiranje multimodalnog terminala za (re)distribuciju ostalih modova prijevoza (lakih figura). Šahovska ploča ima konačnu površinu, prometni planovi ostvaruju se u konačnom prostoru. Šahovska ploča je mreža s jasno definiranim pravilima, ali i beskonačnim mogućnostima: dobrima i lošima. Razvoj prometa je identičan takvom pristupu.
Kako smo planirali promet, tako ćemo rješavati probleme u složenim situacijama (vršnim satima).

Središnjica je odvijanje prometa u vrlo složenim uvjetima (vršni sati). Svaki mod prijevoza se maksimalno iskorištava, a sve ono što nije sinkronizirano, povezano i usklađeno sada dolazi na naplatu kroz (kontra)napad protivnika. Ako imamo dobru interakciju između svih modova prijevoza: usklađeno djelovanje pješaka i skakača, lovci kontroliraju važne dijagonale, topovi na otvorenim linijama i dama podržana od drugih figura; onda naša igra rješava i najveće „gužve“, „kolapse“, „kaose“ i „nemoguće situacije“ u prometu. Cijeli taj „kaos“ na ploči (u prometnoj mreži) ćemo kroz par poteza suvereno transformirati u našu korist.
Suveren izlazak iz središnjice, kvalitetno posluživanje prometa u vršnim satima bez puno „žrtava“ (izgubljenih ili blokiranih figura), jamči dobro funkcioniranje prometa izvan vršnih sati. Jamči postizanje ciljeva s puno manje resursa.

Završnica predstavlja ona stanja prometnog sustava kada s malo resursa (malo dostupnih modova prijevoza) moramo održavati potrebnu kvalitetu i sigurnost prometa (štiti kalja od šaha i mata), svaku dijagonalu i(li) liniju moramo pokriti i razvijati u korist našeg, a na štetu protivničkog kralja. Na kraju, pa i u šahu, sve se svodi na pješake i ako smo pažljivo gospodarili tim vrijednim resursom pješak će doći do kraja ploče i pretvoriti se u željenu figuru, najčešće damu (možemo kupiti novi automobil).

Izvan šahovske igre meni najzanimljiviji je problem osam dama. Je li moguće postaviti osam dama na šahovsku ploču, a da se međusobno ne napadaju? Da, postoji 92 rješenja. Može li se i ovdje uspostaviti neka analogija/relacija s prometom? Naravno da može. Pitajte inženjere u zračnom prometu. Pitajte tehnologe željezničkog prometa – odgovorne za procedure algoritme prolaska vlakova na kolodvorima.

Dva primjera iz kopnenog prometa. Recentan je planirano ponašanje (kretanje) autonomnih vozila. Ako su autonomna vozila pozicionirana u prostoru (prometni koridori, privozi raskrižja i dr.) ili se kreću po načelu osam dama onda niti jedno vozilo ne utječe na položaj ili kretanje drugog. Drugi primjer je iz javnog prijevoza. Zamislite položaj dva bliska stajališta različitih modova javnog prijevoza. Možemo brzo preći s jednog na drugi, a modovi ne utječu (negativno) jedan na drugoga.

Što mislite, po kojem načelu se kreiraju multimodalni terminali: pješaci i biciklisti, prilazi modovima javnog prijevoza, razdvajanje modova javnog prijevoza? Da, upravo po načelu po kojem se nalazi rješenje pozicije osam dama. Ako u kopnenom prometu trebamo rješenje po načelu osam dama i ono nije moguće, onda imamo odgovor (argument) rješenja u više razina.

Šah je pozicija (prostor), vrijeme (kada s kojom figurom) i transformacija (gdje pomaknuti figure). Promet je po tim pitanju identičan: prostorni kapaciteti koridora, vrijeme kada ćemo koristiti raspoloživi prostor bez stvaranja opasnosti ili zagušenja, prometni entiteti prikladni za svaki kreirani prometni koridor.

Još jedna bliskost tehnologije prometa i šahovske igre. Nije moguće promisliti, planirati i kreirati savršeno prometnotehnološko rješenje. Inženjeri (oni savjesni) svakim novim projektom postaju iskusniji i bolji, ali ne mogu “iz prve” doseći najbolje projektno rješenje zbog mnogih (ne)objektivnih razloga. Još nije odigrana savršena šahovska partija. Analize pokazuju da i legendarne partije, bez obzira na briljantna strateška i taktička ostvarenja, imaju nekoliko poteza koji su imali bolje alternative.

Ako Vas nisam uvjerio da šahovska igra ima puno dodirnih točaka s tehnologijom prometa, pogledajte ove dvije teme o primjeni teorije igara u prometu (tema 1, tema 2) i vidjet ćete koliko se inženjeri prometa moraju igrati za ispunjenje željene (tražene) zadaće (prometnog zadatka).

Imaju li šahovski velemajstori odgovore na pitanja prometa? Je li dobro inženjersko (pred)znanje preduvjet za dobrog šahista? Nemaju i nije. Ipak, baviti (zanimati) se šahom zaista predstavlja ono nešto zbog čega ćemo biti bolji (ljudi) u svakom pogledu. Na kraju, zamislite situaciju gdje morate objasniti i promovirati složeno prometno rješenje, a s druge strane sjedi predstavnik investitora koji voli i(li) zna igrati šah.