logo-final-cisto copy 2
Search
Close this search box.

Zdenko Lanović

PROMIŠLJANJA INŽENJERA PROMETA

Ti se nemaš sramit kaj

PROMET: 3
MATEMATIKA: 0
RAČUNARSTVO: 0

Niti Zagreb, niti njegov Master plan prometa

Master plan prometnog sustava Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije, o kojem sam najviše pisao ovdje, na snazi je od 19. travnja 2020. godine, kada je prihvaćen na Skupštini grada Zagreba, s horizontom (dugoročnim mjerama) do 2030. godine.

Od 2020. godine, jako nesretne zbog potresa i Covid-19, puno stvari se promijenilo. Uredba (EU) 2024/1679 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže, izmjeni Uredbe (EU) 2021/1153 i Uredbe (EU) br. 913/2010 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1315/2013, propisuje da svi gradovi sa statusom urbanih čvorišta unutar europske prometne mreže su obvezni donijeti Plan održive urbane mobilnosti (SUMP – Sustainable Urban Mobility Plan) najkasnije do kraja 2027. godine. Pregled gradova u obvezi izrade SUMP nalazi se ovdje.

O kreativnim (zlo)uporabama korištenja termina SUMP pisao sam u ovoj temi, a sada ću sadržajno diskutirati o potencijalima novog zagrebačkog SUMP kojeg očekujemo.

Iz meni nepoznatih razloga, nisam pitao, oko aktualnog Master plana prometa postoje vrlo negativni stavovi. Iskreno, puno bolje nije prošla niti prethodna Prometna studija iz 1999. godine (osnovno možete vidjeti ovdje), koja je usvojena tek četiri godine nakon završetka i “vrijedila” je (nekorištena, zaboravljena, odbačena) do prihvaćanja Master plana prometa. Sviđalo se to nekome ili ne, stvari s Master planom prometa stoje ovako.
Prvo. Master plan prometa je zajednički dokument triju jedinica lokalne samouprave (Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije) pa ga Grad Zagreb ne može parcijalno ili cjelovito staviti izvan snage; potreban je dogovor. Sve se može dogovoriti pa i ukidanje Master plana. Da malo dramatiziram, ako se u Vijeću sigurnosti tijekom hladnog rata uvijek uspio postići dogovor, onda se mogu i tri predstavnička tijela lokalne samouprave dogovoriti ako Master plan ne valja. Nije to kraj svijeta, bolje vratiti EU novac za loš plan, nego krenuti u (višestruko skuplju) lošu provedbu.
Drugo. Master plan pokriva tzv. funkcionalnu regiju i fokusiran je na povezivanje (integraciju) Zagreba s okolnim županijama (prigradska željeznica, regionalne ceste i integrirani prijevoz putnika). Nasuprot tome, zagrebački SUMP će biti usmjeren pretežito na područje Grada Zagreba.
Treće. Master plan prometa je strategija (vizija), koliko (ne)ostvarena svatko može sam prosuditi. SUMP će imati petogodišnji akcijski plan unutar zagrebačkih administrativnih granica. Trebat će detaljno razraditi svakodnevni “prometni život Grada” te odrediti (navesti) točne nositelje provedbe, rokove i troškove za pojedine predložene aktivnosti/mjere/projekte. Master plan prometa i budući SUMP nisu konkurenti, to su komplementarni dokumenti.
Četvrto. Jedan od važnih dionika izrade Master plana prometa je u stručnom timu za izradu SUMP. Da je Master plan toliko loš, zar bi Grad Zagreb prihvatio takav “problematičan” stručni tim za SUMP? Naravno da je odgovor na oba podpitanja negativan. Master plan nije loš, izrađivači su (po)najmanje krivi ukoliko su se nametala neka rješenja, većinom infrastrukturna i skupa.

Iako sam započeo (možda i previše) u negativnom tonu, nastavak će biti isključivo konstruktivan i pozitivan.

Grad Zagreb je krenuo s izradom Plana održive urbane mobilnosti, a budući je to moja profesija, odlučio sam vidjeti što izrađivači SUMP mogu baštiniti iz Master plana prometa.

SUMP je isto evaluirao. Danas, u 2026. godini, imamo već treću verziju.

SUMP iz 2013. godine produkt je Paketa za urbanu mobilnost Europske komisije. Glavni normativni cilj bio je prekid dogme “planiranja za automobile” (vehicle-centric planning) te uspostava koncepcije “planiranja za ljude” (people-centric planning). Uvedeno je osam temeljnih načela: (1) planiranje održive mobilnosti u funkcionalnom području, (2) suradnja među dionicima, (3) uključivanje građana, (4) ocjena postojeće i buduće učinkovitosti, (5) odabir dugoročne vizije, (6) integrirani razvoj svih oblika prijevoza, (7) praćenje/evaluacija te (8) osiguranje kvalitete.
SUMP iz 2013. nije sadržavao obvezujuće kvantitativne numeričke pragove na razini EU-a, već je definiranje ciljeva (targets) prepušteno lokalnoj samoupravi uz opću preporuku praćenja smanjenja emisija stakleničkih plinova u skladu s Bijelom knjigom o prometu iz 2011. (smanjenje stakleničkih plinova za 60% do 2050.).
Premisa na kojoj počiva SUMP 2013. je jednostavna: ako gradovi uključe građane i integriraju prometne podsustave, postići će se održiva mobilnost. S motrišta formalne logike, ova konkluzija zanemaruje prostorno-ekonomske otpore i tranzicijske troškove. Riječ je o entimemu u kojem nedostaju ključne premise o osiguranju trajnijih provedbenih, a poglavito financijskih mehanizama.
S motrišta mentalnog modela Map is Not Territory SUMP 2013. je zasnovan na “idealnom planu“,, ali je ignorirao stvarnost: administrativnu rascjepkanost, nedostatak tehničkih kapaciteta u malim i srednjim gradovima. Ovakav pristup je donekle i opravdan, jer uvijek treba tražiti maksimalno u dokumentu koji je neobvezujuća preporuka (soft law).
SUMP 2013. je nastao u vremenima poleta i entuzijazma nakon gospodarske krize pa su gledani isključivo planovi/ciljevi, bez posljedica. Jedna od medijski najprisutnijih posljedica, koju su neki osjećali dulje vrijeme nakon toga, je poticanje zamjene voznog parka električnim vozilima bez istodobnog planiranja potrebne elektroenergetske mreže.

SUMP iz 2019. godine je uveo pojam Funkcionalnog Urbanog Područja (Functional Urban Area – FUA) prema Eurostat/OECD metodologiji radnih migracija (travel-to-work flows). Posebna pažnja je posvećena održivoj gradskoj logistici (Sustainable Urban Logistics Planning – SULP) kao unutarnjem pitanju te vanjskim utjecajima kroz pojam policentrične regije (Poly-SUMP).
SUMP 2019 je iz općeg prešao na konkretno. Ostale su mjere općih ciljeva, ali je za svaki opći cilj trebalo dati jasan indikator izvedbe, a prije svega procjenu nultog stanja (baseline value) – od kuda se kreće. Primjerice, promjena i veće korištenje održivih modova prijevoza mora se vidjeti u novim kilometrima izgrađenih biciklističkih staza, povećanju površina pješačkih zona i dr..
SUMP 2019 je “probio” administrativne granice gradova definirajući promet kao funkciju stanovanja, rada, gospodarstva, zadovoljenja potreba stanovništva, a to nije moguće u administrativnim granicama, nego isključivo u gravitacijskom području.
S današnjeg motrišta, SUMP 2019 je donio puno dobroga bogatim gradovima, s bar malo “prometne” pameti, koji su imali tehničke i financijske kapacitete (pretpostavke), a (puno) manje gradovima i lokalnim samoupravama bez takovih potencijala. Krije li se iza ove tvrdnje strategija Hrvatske prema Master planovima prometa, umjesto brojnih planova po smjernicama SUMP, svatko može sam zaključiti.

SUMP iz 2026. godine ima uporište u Europskom zelenom planu (European Green Deal) sa Strategijom za pametnu i održivu mobilnost te revidiranoj TEN-T Uredbi EU 2024/1679. SUMP više nije dragovoljna preporuka. Revidirana TEN-T Uredba određuje 431 urbana čvorišta (Urban Nodes) koja imaju obvezu izrade, usvajanja i praćenja SUMP do kraja 2027. godine. Pet gradova u Hrvatskoj imaju tu obvezu: Zagreb, Split, Rijeka, Osijek i Varaždin. Države članice dužne su uspostaviti Nacionalne programe podrške (NSSP) i nacionalne kontaktne točke za verifikaciju kvalitete. Zahtjevi su strogi (rekao bih optimistični):

  • postizanje nulte stope neto emisija stakleničkih plinova u sektoru prometa do 2030./2050. godine;
  • logistika teretnog prometa je obvezni dio SUMP, zahtijeva se obvezno planiranje gradskih logističkih centara, mikro-čvorišta (micro-hubs), uvođenje elektrificiranih dostavnih zona, pametnih utovarnih mjesta te masovne primjene e-teretnih bicikala (cargo bikes); rok za multimodalne teretne terminale je 2040. godina;
  • propisuje se definiranje obvezujućih indikatora urbane mobilnosti (Urban Mobility Indicators – UMI), integracija s ITS i MMTIS (Multimodal Travel Information Services – MMTIS), ustrojavanje sustava otvorenih otvorenih podataka u realnom vremenu (Open Real-Time Data) i digitalnih informacijskih/nadzornih ploča (Mobility Dashboards);
  • svaka investicija u prometu mora primarno evaluirati smanjenje ukupne energetske potražnje (kroz supstituciju s pješačenjem, biciklizmom i javnim prijevozom), a tek potom je opravdano promišljati širenje kapaciteta kapaciteta infrastrukture; SUMP 2026. obvezno se obvezno mora harmonizirati s Akcijskim planovima za održivu energiju i klimu (plan za Zagreb je ovdje) te planiranjem elektroenergetske mreže;

Nije baš SUMP 2026 tako neostvariv. Primjerice, glede biciklizma najčešće postupamo po načelu lažne uzročnosti (cum hoc ergo propter hoc): izgradnja biciklističke staze će sama po sebi smanjiti automobilski promet. SUMP 2026 uvodi obvezujuće i normirane Urban Mobility Indicators (UMI) podijeljene na: održivost, sigurnost i pristupačnost, a uz nadzor putem nacionalnih tijela uspostavljen je striktan kauzalni lanac dokazivanja učinaka.
Druga dobra stvar koju sam primijetio je primjena tzv. inverznog modela (reverzibilnog inženjeringa): umjesto projektiranja prometa “od danas prema sutra“, planiranje započinje od zadanog cilja – potpune klimatske neutralnosti i nulte stope poginulih u prometu (Vision Zero), temeljem kojeg planeri i projektanti identificiraju čimbenike koji će podržati cilj. Primjerice, čimbenici koji podržavaju ostvarivanje cilja su uvođenje tračničkog (pod)sustava i(li) digitalizacija prometnih usluga, a čimbenici opstrukcije mogu biti zauzetost javnog prostora prometom u mirovanju, prostorna i financijska dostupnost fosilnih energenata, a nakon toga treba osmisliti planove (projektna rješenja) koji će promovirati podržavajuće i otkloniti opstruirajuće čimbenike.

Master plan prometa se radio kroz dvije faze od jeseni 2016. do početka 2020. godine. Tijek izrade je slijedio SUMP 2013, mogao je pri kraju izrade verificirati svoja postignuća sa SUMP 2019, a završio je puno prije SUMP 2026. Odlučio sam napraviti (ne)objektivnu analizu postignuća Master plana prometa s ova tri izdanja smjernica SUMP. Svoju neobjektivnost ne krijem, jer ona proizlazi iz:

  • činjenice koliko god se kao inženjer trudio minimizirati brojne predrasude i kognitivne pristranosti, naravno da ne mogu postići potpunu objektivnost,
  • vremena kojeg mogu posvetiti ovako opsežnoj temi, a potrošio sam tri puta više vremena nego inače,
  • osobne taštine da mogu sam svladati ovako složenu materiju.

Zato sam se ograničio na ono manje očito, što inače svaki/a čitatelj(ica) ne bi odmah uočio/la letimičnim pregledom svih ovdje analiziranih (ponuđenih) dokumenata. Gledam s tri motrišta, gdje je Master plan:

  • usklađen sa smjernicama SUMP,
  • podbacio u odnosu na SUMP,
  • napredniji (avangardniji) prema SUMP.

Svaki ovakav strateški dokument nosi podjednaku odgovornost naručitelja i izrađivača. Tako će i ovdje bolji poznavatelji prepoznati nešto što je u Master plan unio naručitelj, a što je rezultat rada stručnog tima izrađivača. Odmah na početku jedna dobra stvar, a to je zona obuhvata. Obuhvat Master plana formalno predstavlja Funkcionalno urbano područje (Functional Urban Area). Već je SUMP 2013 ugradio temeljno načelo da se promet ne smije promišljati i planirati unutar administrativnih granica jednog administrativnog područja. Obuhvatom Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije stvoren je prostor koji odražava najveći dio dnevnih migracijskih tokova. Naravno, po tom načelu bi trebalo (vrlo vjerojatno) uključiti i Karlovačku te Sisačko-moslavačku županiju. Tu se treba zaustaviti i ponoviti što sam ranije rekao, zonu obuhvata, odnosno funkcionalnu regiju ove tri županije je odredila hrvatska Država, a ne naručitelj pa Republici Hrvatskoj pripada zasluga poštivanje postulata funkcionalnog urbanog područja. Krenimo konkretno prema svakoj smjernici SUMP, uz naglasak da analizu radim isključivo s motrišta prostora i interesa Grada Zagreba.

Master plan i SUMP 2013

Master plan prometa je komplementaran sa SUMP 2013:

  • po pristupu razvoja Park & Ride i Park & Bike rješenja na prikladnim točkama prometne mreže: granicama (obodima) urbanih središta te uz važnije točke željezničkih koridora; smanjenje broja automobila u urbanim područjima ne može se postići samo izoliranim mjerama unutar grada, već fizičkim i funkcionalnim povezivanjem zahtjeva vozača automobila s ponudom javnog tračničkog i autobusnog (pod)sustava na obodima urbanih cjelina,
  • kroz uvođenje stare prometne paradigme, ali i nove koncepcije integriranog prijevoza putnika: što je u izravnoj svezi zahtjeva SUMP 2013 za multimodalnost: željeznica je kralježnica (pri)gradskog i regionalnog prijevoza, uz potrebnu dogradnju tramvajskih linija te uspostavu Park & Ride i Bike & Ride terminala na ulazima u Zagreb (što je opisano u prethodnoj točci),
  • kroz zahtjev za uspostavom sustava praćenja i periodičnog izvještavanja (Monitoring & Evaluation); obveza izrade izvješća o napredovanju i provedbi svake dvije godine počevši od 2022. godine, što je u skladu s preporukama SUMP 2013..

Master plan je (ne)opravdano podbacio u odnosu na SUMP 2013:

  • dominacijom “top-down” planiranja nad javnom participacijom: bio je, ipak, primarno okrenut tradicionalnom prometnom planiranju (top-down) usmjerenom automobilima, a ne na planiranje orijentirano ljudima uz obvezu rane i kontinuirane participacije građana i civilnog društva; proces je bio institucionalno vođen putem sektorskih operatera (ZET, HŽInfra, HŽPP, Hrvatske autoceste, Hrvatske ceste, MUP, …), dok su civilni sektor i javnost uključeni na kraju putem javnog uvida u sklopu Strateške procjene utjecaja na okoliš (SPUO),
  • zadržavajući pretežito investicije u cestovnu mrežu; Plan provedbe Master plana uvrstio je obimne infrastrukturne zahvate na cestovnoj mreži čime se izravno uvodi rizik inducirane potražnje (induced demand) – prometni paradoks, gdje nova cestovna infrastruktura dugoročno privlači nova automobilska putovanja i poništava efekte ulaganja u druge vidove prijevoza,
  • izostavljajući intervencije u promjene ponašanja (Behavioral Shift); Master plan je predložio površne i sporadične mjere, bez osiguranih financijskih sredstava za edukativne i promotivne kampanja iz područja sigurnosti prometa i promoviranja mikromobilnosti.

U odnosu na SUMP 2013, Master plan je bio napredniji:

  • zbog postojanja institucionalnog koordinacijskog tijela (IPZP d.o.o.); SUMP 2013. je identificirao međuinstitucionalnu suradnju kao izrazito tešku prepreku, a IPZP d.o.o. je (barem na papiru) djelovao kao jedinstveni naručitelj i regionalna uskladbena platforma, što je predstavljao napredan model upravljanja funkcionalnim područjem (area governance),
  • uvođenjem strukturirane trorazredne tipologije mjera s inženjerskim procjenama troškova, što je značajno nadmašilo općenite preporuke SUMP 2013; Master plan je sve zahvate metodološki razvrstao na organizacijske, upravljačke i infrastrukturne mjere, a svaka mjera ima procjenu troškova, identifikaciju potencijalnih izvora financiranja (EU fondovi i lokalni proračuni) s definiranim nositeljem mjere,
  • kroz razvoj naprednog i kalibriranog regionalnog 4-stupanjskog prometnog modela; SUMP 2013 nije propisivao takvu razinu, već su se procjene i predikcije obavljale putem procjena, anketnih rezultata uz primjenu bazičnih tabličnih i(li) statističkih alata (sketch-planning); a Master plan je razvio sveobuhvatan, multimodalni 4-stupanjski prometni model utemeljen na relevantnim anketama kućanstava i terenskim brojenjima prometa provedenim u I. fazi (2016./2017.), što je u konačnici omogućilo egzaktno matematičko modeliranje do 2030. godine.

Master plan i SUMP 2019

SUMP 2019 i Master plan prometa, iako formalno suvremenici, imaju vrlo kratko vremensko preklapanje. Smjernice su objavljene u listopadu 2019., a Master plan je završen u siječnju 2020. godine i „brusio“ se do sredine ožujka kada je Zagreb zadesio potres i ograničenja zbog Covid-19. Možemo reći da uspoređujemo Master plan s nadolazećim dokumentom.

U smislu usklađenosti sadrži:

  • prijedlog puno restriktivnije politike parkiranja: usklađivanje tarifne politike kroz smanjenje uličnog parkiranja za prenamjenu u pješačko-biciklističke površine,
  • ekološke ciljeve kao utjecajan čimbenik: SUMP 2019 definira Stratešku procjenu utjecaja na okoliš (SEA – Strategic Environmental Assessment) kao dio cjelovitog okvira za donošenje odluka u prometu, a Master plan je paralelno je proveo tu procjenu koja je bila jedan od važnih utjecajnih čimbenika pri kreiranju i zboru Preferiranog scenarija,
  • sustavno uvođenje nemotorizirane mobilnosti u korist uređivanja javnog prostora: Master plan kao konkretne mjere predlaže širenje pješačkih zona, uvođenje zona usporavanja prometa i zajedničkog prometa (Shared Space) te širenje regionalne i gradske biciklističke mreže.

Master plan je podbacio u odnosu na tadašnja recentna stremljena u SUMP 2019:

  • puno manja postignuća u modalnoj razdiobi: Master plan je u Preferiranom scenariju predvidio smanjenje automobilskog prometa za 10,6 %; povećanja učešća javnog prijevoza za 6 % i 3 % biciklističkog prometa, što je prema SUMP 2019 nedostatno za bitnije smanjenje korištenja automobila; govorimo o vremenu 2018. – 2019. kada električna vozila nisu bila toliko prisutna u EU i Hrvatskoj,
  • zanemarivanje gradske “last-mile” logistike: SUMP 2019 je posebnu pažnju posvetio gradskoj logistici, uvodeći i kategoriju teretnih bicikala te mikro-logističkih čvorišta, dok se Master plan u području dostave i teretnog prometa primarno usmjerio na krupnu infrastrukturu (teretna željeznička obilaznica, kontejnerski terminali), a pitanja mikro-logistike su svedena na općenitu mjeru prostorno-vremenskog ograničenja dostave,
  • definiranje indikatora uspješnosti (KPI): SUMP 2019 strogo propisuje da svaki specifični cilj mora imati definiranu polazišnu vrijednost (baseline) kako bi se mogao ocijeniti napredak, a Master plan je zbog podatkovnih deficita to prepustio „budućim istraživanjima“.

Master plan je bio ispred SUMP 2019 kod:

  • uvođenja alternativne skupine mjera: Master plan je prepoznao prostorne, financijske i političke rizike prilikom provođenja kapitalnih projekata i zato je predviđen zamjenski paket mjera; takav pristup predstavlja adaptivno planiranje (adaptive planning), što je u praksu SUMP uvedeno kasnije,
  • vrednovanja prostora Save: Master plan je inundacijskom pojasu rijeke Save prišao multidisciplinarno (mobilnost, rekreacija, izvor energije); tzv. zeleno i plavo povezivanje je nadstandard sadržaja SUMP 2019

Master plan i SUMP 2026

Nije fer uspoređivati stručni dokument s budućom Smjernicom (normom), ali korisno je vidjeti naš mentalni sklop (mindset) prije problema s potresima, Covidom-19 i nadolazećim ratovima u odnosu na nešto o čemu smo maštali i(li) diskutirali. Što je sve od toga završilo u Master planu i još je i dalje napredno, u čemu smo pogrešno “proricali budućnost“, a što je usklađeno a aktualnom verzijom Smjernice vidjet ćemo u nastavku

Master plan se u odnosu na SUMP 2026 ne mora sramiti jer je usklađen po pitanju:

  • usklađenosti s TEN-T Uredbom o planiranju izvan administrativnih granica: Uredba propisuje da 431 urbano čvorište, među njima i Zagreb, mora planirati promet uvažavajući cjelokupno prigradsko i peri-urbano područje, što obuhvat Master plana u potpunosti ispunjava,
  • integracije tračničkih podsustava i rješavanja uskih grla (bottlenecks) na čvoru Zagreb: SUMP 2026 stavlja naglasak na prijelaz između daljinskog (TEN-T) i lokalnog prometa, a Master plan je usredotočen na modernizaciju zagrebačkog željezničkog čvora i izgradnju intermodalnih terminala, što je u potpunoj suglasnosti s TEN-T ciljevima,
  • agende pješačenja, biciklizma te “Vision Zero” pristupu sigurnosti prometa: SUMP 2026. usvaja Europsku deklaraciju o biciklizmu iz 2024. i ciljeve za povećanje sigurnosti prometa, a mjere Master plana za širenje biciklističke mreže, pješačkih zona i reviziju cestovne sigurnosti, poglavito u zonama obrazovnih ustanova, u potpunosti prate SUMP 2026.

Gdje je Master plan zaostao prema novim vrijednostima proklamiranim u SUMP 2026 može se pronaći u:

  • parcijalnoj redukciji ekoloških pokazatelja naspram obvezujuće klimatske neutralnosti (Net-Zero): SUMP 2026 sadrži Europskim zelenim planom i Misijom EU za 100 klimatski neutralnih gradova (Climate City Contracts) što se jedino može postići dekarbonizacijom gradskog prometa do 2030./2050. godine; Master plan je postavio cilj smanjenja CO2 emisija za 20 % do 2030. godine, što se danas drži nedovoljnim,
  • izostanak plana za Zero-Emission gradsku logistiku (obvezujući TEN-T uvjet): SUMP 2026 za urbana čvorišta (u što spada i Zagreb) propisuje izradu plana Gradske logistike nulte emisije (Zero-Emission Urban Logistics) koji sadrži planiranje urbanih mikro-čvorišta (micro-hubs), pametnih pretovarnih zona i drugih suvremenih rješenja; Master plan u ovom području nije ponudio rješenja,
  • neusklađenosti podatkovne arhitekture s obvezujućim UMI indikatorima (Urban Mobility Indicators) i MMTIS (Multimodal Travel Information Services) okvirom; rješenja Master plana ne mogu ispuniti ove obveze kontinuiranog izvještavanja,
  • zanemarivanju načela “Energetska učinkovitost na prvom mjestu” (Energy Efficiency First – EE1st): SUMP 2026 propisuje obveznu primjenu EE1st načela – investicije primarno moraju ići u smanjenje energetske potražnje kroz promovciju pješačenja, biciklizma i korištenja javnog prijevoza), a planiranje e-mobilnosti mora obvezno obuhvatiti analizu opterećenja elektroenergetske mreže i brzih punionica; Master plan e-mobilnost tretira načelno.

Svi aktivno uključeni u izradu Master plana prometa mobu biti ponosni u ovim dijelovima gdje su rješenja išla ispred svog vremena:

  • upravljački model (IPZP d.o.o.) kao uzor za TEN-T čvorišta: SUMP 2026 određuje uspostavu međukomunalnih i regionalnih upravljačkih tijela (FUA Governance Bodies) kao jednu od najvećih zadaća za većinu od 431 europskih urbanih čvorišta, a zagrebačka regija kroz postojanje tvrtke IPZP d.o.o. ima već ustrojen takav institucionalni alat od 2014. godine; to nije zasluga Master plana, ali njegova rješenja podržavaju takav ustroj,
  • analitičko-matematička podloga za brzu uspostavu Digitalnog Blizanca: Master plan je prikupio i sistematizirao opsežne podatke (matrice putovanja, ankete, kalibrirani 4-stupanjski model) kao sveobuhvatnu podatkovnu jezgru pa ne treba „krenuti od nule“, već se kroz povezivanje sa senzorima može pristupiti izgradnji funkcionalnog Digitalnog Blizanca,
  • sustav “Alternativne skupine mjera” omogućuje brzi prelazak na Net-Zero: postojanje alternativnih mjera daje fleksibilnost Master planu jer, u kontekstu TEN-T obveze, odgovorni dionici mogu bez zadiranja u integritet Master plana zamijeniti neučinkovite (zastarjele i većinom cestovne) projekte s projektima nulte emisije iz alternativnog skupa mjera.

To su moji argumenti zašto se moj Zagreb „nema sramit kaj“. Za kraj jedan apokrif koji se najčešće veže uz Sokrata i držim ga prikladnim glede ove teme: „Pametni ljudi uče od svega i svakoga, prosječni iz vlastitog iskustva, a oni koji misle da su najpametniji već sve znaju.”

Zašto kompliciramo?

Je li promet kompleksno složen ili se njegova složena kompleksnost može uspješno prevladati?